Osnovna škola Kralja Zvonimira Solin

I ove je godine Udruga Moje dijete Solin, uz podršku Grada Solina, na poseban način obilježila 21. ožujka. Tom se prigodom na Malom Glorijetu, uz prijatelje iz samostana sv. Rafael i članove iz Udruge Sindrom Down 21, okupilo mnoštvo. Pjevalo i plesalo, smijehom obojilo sunčan dan. Stigao je i Medo koji je dodatno začinio proslavu košarom punom slatkiša.

Sve su to zabilježile učenice naše škole, vrijedne novinarke Literarno-novinarske grupe i Medijske grupe, Marija Barišić, Gabriela Boban, Dora Ćatipović i Lana Pranjić.

Učenica Marija Barišić razgovarala je s voditeljicom Udruge Moje dijete Solin Ljubicom Milković, fizioterapeutkinjom Ivanom Perežom i terapeutkinjom Filipom Dadić.

Ljubica Milković, voditeljica Udruge Moje dijete Solin koja broji 235 obitelji, istaknula je kako je važno stalno napominjati da postoje drugačije osobe, potrebno je prihvatiti ih, približiti takve osobe društvu i potaknuti društvo na veće poštivanje njihovih prava.

Ivana Pereža naglasila je kako Udruga Moje dijete Solin pomaže djeci i roditeljima 365 dana u godini. Podržava ih u smislu besplatnih terapija, edukacija, rehabilitacija. Cijeli tim defektologa, logopeda, psihologa, radnih terapeuta na raspolaganju je roditeljima i djeci. Također provode edukacije roditelja kako bi što kvalitetnije radili s djecom kod kuće i kako bi ta djeca  napredovala što više u motoričkom i kognitivnom znanju, bila zdravija i sretnija.

Filipa Dadić i Ivana Pereža otkrile su Mariji s kakvim se sve izazovima susreću u pružanju pomoći osobama s Downovim sindromom:

„Ponekad su tvrdoglavi i često iz te svoje tvrdoglavosti odbijaju suradnju. Tada je nama terapeutima malo teže doprijeti do njih. Ponekad roditelji ne slušaju sve što im terapeut kaže, nego  rade na štetu svoga djeteta. Važno je roditeljima naglasiti da ne mijenjaju terapeuta djeteta, da imaju povjerenje svoga terapeuta, da dolaze redovito na terapije i, najvažnije, da  dođu što prije. Jer što se prije dođe, postižu se najbolji rezultati što se tiče motorike i svega ostalog.“

Filipa Dadić uputila je poruku svim skrbnicima i roditeljima djece s Downovim sindromom:

„Definitivno bih preporučila da odmah krenu s terapijama i svakim oblikom podrške, da se ne boje pitati za pomoć i da pitaju sve što im nije jasno. Da pitaju deset puta ako treba. Terapeuti su tu za njih i za njihovu djecu. Svakako bih preporučila da se raspituju i da kucaju na sva vrata. Da prihvate svoje dijete onakvo kakvo je jer bez obzira na poteškoću, sva djeca mogu sve.“

Učenica Lana Pranjić razgovarala je sa Solinjankom Marinom Kasalo koja je svima poručila:

„Najvažnije mi je da ovu poruku mogu poslati svima. Da širimo ljubav prema ostaloj djeci. Znam da imam Downov sindrom, ali meni to ne smeta. Pozivam sve da na nas ne gledaju kao drugačije, uključite nas u zajednicu, a poslodavce molim da nas zaposle. I drago mi je da sam okružena s prijateljima. Jako je lijepo da smo svi danas skupa ovdje i da slavimo Međunarodni dan osoba s Downovim sindromom.“

Sretni smo što smo sudjelovali u obilježavanju ovog važnog datuma i tako podigli svijest o životima osoba s Downovim sindromom, dostignućima i izazovima s kojima se suočavaju. Ovakva obilježavanja pružaju priliku da se istakne važnost inkluzije, prihvaćanja i podrške za sve osobe s Downovim sindromom u našim zajednicama, ali i kao podsjetnik da svaka osoba, bez obzira na svoje različitosti, zaslužuje poštovanje, ljubav i priliku za ispunjen život.

Anita Karin, prof.